Takva se nekretnina ne može prodati, opteretiti ili iznajmiti bez posebnog odobrenja Centra za socijalni rad, a ono će se dati tek nakon dugotrajne procedure i samo ako se procjeni da je u interesu djeteta.. .
Piše: Diana Perger* za www.domosfera.hr
Inspiracija za ovu kolumnu ponovo dolazi iz prakse. Priča počinje dobrim namjerama roditelja da osiguraju budućnost svojoj djeci. Kao što je poznato Hrvati vole biti vlasnici nekretnina jer to doživljavaju kao apsolutnu sigurnost. Međutim, manje je poznato da gotovo svaki roditelj pokušava tu sigurnost osigurati svojoj djeci.Ranije se to rješavalo tek nakon smrti roditelja kada bi djeca kao zakonski nasljednici prihvaćala ostavinu i nastavila o njoj brinuti. No, zbog takvog nasljeđivanja i nesređenih pravnih odnosa vezanih uz te nekretnine obično je i niz daljnjih generacija imao probleme. Nekada je bio dovoljan stisak ruke i isplata novca te bi se nekretnina prenijela s prodavatelja na kupca. Kakvi papiri, kakvi upisi, kakve provjere vlasništva, ništa od toga nije bilo bitno jer, kako se onda razmišljalo, “dali smo si ruku!”.
*Autorica je licencirani posrednik u prometu nekretninama u agenciji Euro-interijeri
Pročitajte cijeli članak na portalu domosfera.hr
