Komentari su bili svakakvi, poneki podržavajući, uglavnom kritični, neki na rubu, a neki su prešli igricu (čitaj: granice pristojnost i zdravog razuma). Pročitavši sve komentare, dragi moji komentatori. . . ako očekujete da ću bezrezervno braniti struku. . . griješite, neću! Inspirirali ste me za nastavak tog THE bloga s još kontraverznijom temom i odgovorom na nju; Da. Neki agenti lažu.
E sad... prije nego što otvorite šampanjac i kažete: "Evo, konačno je priznala!", pročitajte još dvije minute.
ZAŠTO VAS AGENT ZA NEKRETNINE LAŽE?
Zato što ste ga vi naučili da govori ono što želite čuti!
Još jedna brutalna istina; Danas klijent ne bira agenciju, nego agencija bira klijenta. Ovako to izgleda u praksi; Prodajete stan, oglasite ga (bez plaćanja, jer čemu. . . ) Telefon zazvoni i u tom trenutku kreće audicija.
I sad zamislite (za potrebe ove priče četiri agenta) u stvarnosti x 10
Prvi kaže:
"Realna cijena je 285.000 eura."
Drugi kaže:
"Ja bih probao 305."
Treći kaže:
"Može i 320."
Četvrti kaže:
"Ma gospođo... 340! Susjedov je bio puno lošiji pa se prodao."
Pogodite tko najčešće dobije posao? Onaj koji je bio najiskreniji?
Ne. . . Onaj koji je rekao ono što je vlasnik želio čuti. I tako nastane još jedan oglas. Još jedan stan koji dočekati prvi rođendan na portalima.
Još jedan vlasnik koji će prijateljima govoriti da "tržište ne valja" i “sve agencije su lihvari”. Još jedan kupac koji će u maniri fejs ratnika napisati komentar, citiram; “ Varalice najobičnije, Oni su i krivi za ovakve cijene na tržištu”
Ne., ne. . Tržište je svoje reklo prvi dan, samo ga nitko nije htio poslušati.
Najzanimljivije je što se nama to događa redovito.
Napravimo analizu, objasnimo zašto mislimo da cijena nije realna. Vlasnik nas sasluša i zahvali.
I angažira agenciju koja mu obeća 30.000 eura više.
Šest mjeseci kasnije...šest mjeseci izgubljenog vremena i svi potencijalni kupci koji više ne gledaju tu nekretninu istim očima i pitaju se "Što s njom nije u redu?"
Jer nekretnina, baš kao i jogurt, ima rok trajanja za kvalitetnu “distribuciju”.
Nije problem u nekretnini. Problem je bio u onom prvom razgovoru od kojeg je prošlo devet mjeseci...
pa sada agent kreće s nastupom: "Možda bismo ipak malo korigirali cijenu..."
Vlasnik odgovara: "Ali vi ste rekli da vrijedi 350."
Naravno da jest. ..Na prvom sastanku. Kad je trebalo dobiti posao.
A najgori dio? Takve situacije više ne iznenađuju nikoga. Postale su normalne.
A meni nisu. . . Znate zašto?
Zato što sam odavno odlučila da radije izgubim nekretninu nego obraz.
Da, izgubila sam puno nekretnina. I još ću ih izgubiti, jer neću vlasnici koja može dobiti 280.000 obećati 330.000 samo da bih na portalu imala još jedan oglas.
Što će mi? Da ga zalijevam svaki drugi dan? Da ga hranim lajkovima? Da mu za prvi rođendan kupim svjećice jer je godinu dana na Njuškalu?
Ne. Ja ne skupljam oglase. Ja skupljam kupoprodajne ugovore.
Nakon prošlog bloga javila mi se jedna gospođa i rekla; "Želim da mi iskreno kažete koliko vrijedi moj stan. Ako mi se svidi odgovor, angažirat ću vas."
Odgovorila sam joj: "Postoji velika mogućnost da vam se odgovor neće svidjeti." Ali će biti iskren. Napravili smo analizu, predložili da povuče nekretninu s tržišta, da promijeni način prezentacije. . . I da korigira cijenu.
Ne zato što volimo niže cijene. Nego zato što volimo prodane nekretnine.
Hoće li nas angažirati? Ne znam.
Ali znam jedno.. .ako nakon 30 godina izgubim hrabrost reći istinu onda više nisam agent za nekretnine, onda sam prodavač iluzija.
A toga na tržištu već imamo sasvim dovoljno.
I za kraj...
Ako ste vlasnik i nazvale su vas četiri agencije, a sve četiri su Vam dale različitu procjenu, nemojte pitati:
"Tko mi je rekao najveću cijenu?"
Pitajte:
"Tko je imao hrabrosti riskirati da izgubi posao kako bi mi rekao istinu?"
Jer upravo taj agent možda je jedini koji će vam jednog dana donijeti kupca.